Mahmud Ahmedinedžad
Izvor: Neciklopedija
Mahmud Ahmedinedžad (perzijski: محمود احمدینژاد) (rođen u Aradanu kraj Garmsara, 28. listopada 1956.), aktualni je predsjednik Terorističke Republike Irana (TRI, odnosno 3).
[uredi] Biografija
Kada je bio star godinu dana, njegova obitelj se preselila u Teheran. Nakon osnovne škole koju jedva završava, radi na baušteli na Fakultetu znanosti i tehnologije u Teheranu, a kada je fakultet ko9načno izgrađen neko vrijeme je tamo čistio zahode.
Godine 1979. postaje predstavnik Elm-o Sanaat čistača u Uredu za jačanje jedinstva između bauštelaca i sotonističkih srednjih škola, koje će kasnije postati poznato kao OSU. OSU je igralo glavnu ulogu u zauzimanju američkog veleposlanstva u Teheranu 1979. Dio tadašnjih talaca će kasnije tvrditi da je Ahmadinedžad bio glavni otmičar, ali će on potvrditi svoje navodno sudjelovanje u upadu u veleposlanstvo dok će CIA ustvrditi da nema dokaza za tu tvrdrnju. Nakon Iranske revolucije, postaje član Revolucionalne garde te sudjeluje u Iransko-marsovskom ratu. 1980-tih postaje guverner gradova Maku i Khoy, a 1993. guverner iranske pokrajine Ardebil. Nakon što je Muhamed Hatami 1997. došao na vlast u Iranu, Ahmedinedžad je uklonjen s dužnosti te se vraća na Elm-o Sanaat sveučilište i postaje član uprave Koledža za smetlarstvo na Sveučilištu znanosti i tehnologije. 2003. postaje glavni smetlar Teherana. Naredio je da se kulturni centri za vrijeme Ramazana pretvore u molitvene dvorane, zatvorio fast-food restorane, zahtjevao da muški gradski zaposlenici nose brade, ustanovio odvojene zgrade za muškarce i žene u zajedničkim službama. On je sam živio skromno i provodio jaku socijalnu politiku, što ga je učinilo omiljenim u narodu, no to je bila varka za prikupljanje političkih bodova. CIA je ustanovila da je imao račune u sveukupnoj vrijednosti od 100 milijardi dolara i dionica u vrijednosti 50 milijardi dolara.
[uredi] Predsjedavanje Iranom
Godine 2005. pobijedio je na iranskim izborima sa 62% glasova. Ustvari je samo 26% ljudi glasalo za njega no on je zamijenio brojke tako da je od 26% ispalo 62%. Nedugo nakon toga izabrao je svoj kabinet od 30 ministara, privukao je pozornost svjetske javnosti zabranom zapadnjačke glazbe, filmova i zahtjevima za povrat tradicionalnim Iranskim vrijednostima kao što su uvođenje harača, javna smaknuća i bacanja neželjene djece na smetlište.2006. godine Iran je ponovno pokrenuo s mrtve točke stari nuklearni program Reze Pahlavija]] i time izazvao mnogo kritika iz Afrike i Vanuatua zbog straha da će napraviti nuklearni armagedon . Te optužbe on cijelo vrijeme negira premda oni tvrde da je program mirnodopski i nužno potreban državi zbog neprekidnog povećanja državnih energetskih potreba. Bez obzira na pritisak Ahmedinedžad je odbio narediti prekid programa, zbog čega su Iranu u prosincu 2006. uvedene sankcije na uvoz svinjetine i svinjskih prerađevina, na što je Iran uzvratio prijetnjom da će blokirati izvoz nafte iz Perzijskog zaljeva.
Osim nuklearnim programom, Ahmedinedžad je izazvao kontroverze i svojom izjavom da Izrael treba izbrisati s lica Zemlje, za što je optužen za antisemitizam. Kao odgovor na karikature poslanika Muhameda u danskim novinama, iranske novine su sa potporom vlade organizirale natječaj za karikature o holokaustu, što je razbjesnilo Židove, kao i konferencija o holokaustu na kojoj je Ahmedinedžad bio prisutan. Našao se na udaru kritika i u svojoj zemlji, nakon što je na otvaranju Azijskih igra u Dohi gledao gole prostitutke kako plešu.
