Sv. Savo

Izvor: Neciklopedija

Skoči na: orijentacija, traži

[uredi] Legenda o svetom Savi

Napomena: Ovaj tekst je preuzet s jedne srpske stranice, a to ističemo radi vjerodostojnosti članka.

Sveti Savo prije estetske operacije nosa.

- Jednom pođe Sveti Savo po svijetu, kao prosjak. Haljine su mu bile u tisuću zakrpa, a u ruci je nosio štap. Tko god ga je vidio, sažalio se nad njim i sve bi mu udjelio. Na prenoćište ne bi ga nitko htio pustiti, jer je odveć ličio na budalu. Jedne noći, tijekom Spasovudne, kad se ovce strižu, uputi se Sveti Savo u proševinu i dođe u jednu kuću u kojoj su bila tri brata, a četvrti brat, najmlađi bio je odijeljen od njih i živio u velikoj fukarštini. Sveti Savo zamoli tu trojicu braće da ga puste na prenoćište, ali mu oni oštro odgovoriše: "Ne dajemo mi prenoćište takvim prosjacima, nego idi našem najmlađem bratu, on je prosjak poput tebe, on će te pustiti da možeš prenoćiti kod njega." Kad vidje Sveti Savo da tu ne može nikako prenoćiti, onda on zamoli tu trojicu braće da mu štogođ vune udjele. Braća mu ne dadoše vunu, nego postriževinu koja nije mogla u ništa pristati. Sveti Savo uze postriževinu, pa se uputi kući ovog najmlađeg im brata budalu. Kada dođe na vrata, kuc, kuc, a domaćica otvori izađe i pusti prosjaka unutra. Sv. Savo upita domaćicu, bi li mogao kod njih prenoćiti, a domaćica mu reče da može i iznese pred njega večeru, a Sveti Savo joj reče: "Hvala ti, ja ne mogu sad ništa jesti, nego ćemo pričekati dok ti ne bude došao i domaćin, pa ćemo svi zajedno jesti ono, što s domaćinom bude stiglo." Kada to Sveti Savo izgovori, žena postade zabrinuta, pa ga poče pitati što će to domaćin donijeti? Sv. Savo reče joj: Št je tvoj domaćin jutros od kuće ponio?" Žena mu reče: "Nije ništa ponio, osim što je malog sinčića sa sobom poveo." Na to će joj Sveti Savo: "A taman ćemo njega večeras zaklati, pa ćemo ga ispeći i pečena jesti!" Kada to Sveti Savo izgovori, žena se poče krstiti i lijevom i desnom rukom, pa, misleći da je mahnit, poče ga izgoniti iz kuće van, ali prosjak stade i ne miče se. Kada se već bilo prilično smrklo, eto ti i domaćina sa sinčićem iz polja. Žena ga dočeka plačući na vratima, pa mu kaže kako je upustila u kuću nekakvog prosjaka i kako prosjak oće želi zaklani njihovog sina, ispečći, zatim ga tako pečenog svi pojesti.

Kad je to domaćin čuo, sav se od čuda skameni, a dijete udari u vrisak i pomagnjavu. Sve troje uđoše unutra gdje je prosjak sjedio, a domaćin pozove Boga za prosjaka. Prosjak ustade s mjesta, i primi ime Božije. Tada domaćin reče ženi da donese večeru. Žena postavi sofru i donese što je Bog, pa započne nuditi prosjaka da večera, ali Sveti Savo reče: "Od toga jela nećemo ni jedno okusiti, nego daj, da malog zakoljemo, ispečemo, pa ćemo ga ispečena svi pojesti!" Žena kao žena, udari opet u vrisak, pa dijete zgrabi da s njime pobjegne, ali joj domaćin reče: "Baš ćemo poslušati ovog Božjeg namjernika, može biti Božja je volja da bude tako." Žena kad vidje da nema druge i sama popusti, a Sveti Savo uze nož, zamahnu i odsječe djetetovu glavu!

Brže bolje nalože u peć, pa kad se peć dobro ugrijala i užarila, vatra staknu, a dijete i njegovu glavu metnu na jednu tepsiju, pa u peć gurnu. Kad prođe jedno pola sata, Sveti Savo reče ženi: "Vidi dijete, pečeno je!" Kad žena otvori peć, ima je što vidjeti! Sva se peć svetačkim mirom uzmirisala, sunce je obasjalo, a djetetu se glava strupom srasla, a dijete svo zlatno, na zlatnoj tepsiji stoji i moli se Bogu. Kad to žena i domaćin vidješe, zabezeknu se od čuda, pa polete prosjaku, a on u taj tren nestade!

Od tog doba u toj kući je pošao svaki napredak, pa štogod su kod Boga zaželjeli, to im je Bog i dao, jer su poslušali Božjeg ugodnika Svetog Savu. Kad dočuju ona tri brata, kako im je onaj najmlađi brat fukaraš metnuo svog sina u peć, pa kako im je sin zlatan postao, i kako je od tada sreća u njegovoj kući, to i oni polakome se ne bi li im još bolje bilo, pa svaki po svog sina zakolju i u vrelu peć metnu, ali kad djecu izvade, a ono im sve troje djece, tri sina, izgorjela. Ovo im se dogodi stoga što Svetog Savu nisu primili na konak, nego su mu se, kao i njihovom najmlađem bratu, ismivjali i stidjeli zato jer su budale. Tako će se svakom kada bilo nesreća dogodi, koji siromaha ne pomaže i u ime Božje ne primi i ne udijeli mu. Tko u ovo ne vjeruje, neka pita onu trojicu braće zašto su njihovi sinovi u peći izgorjeli.

preuzeto sa[1]

Osobni alati